|
|||||||
|
|
|
|||||
|
|
|||||||
|
|||||||
|
|
|
|||||
|
|
|||||||
OSVRT NA SLIKARSKE CIKLUSE KREšIMIRE GOJANOVIć - '' MITOVI I LEGENDE STARE EUROPE ''
Područje likovnosti u osebujnom je značenju dimenzija plodonosnog experimentuma likovnog speculuma. Likovni put Krešimire Gojanović može se " detektirati " likovno, kao trag poznog ekspresionizma i simbolizma, ali to je tek stručna naznaka.
Ona ne samo da suvereno vlada likovnom tehnikom, već " tematizirajući " svoju likovnost, artikulira jedan posebiti kozmos likovnosti, kao unicum izraza i duševne ekspresije. Vezujući se " inspirativno " za ono mitsko i poli - anthropo - theičko, ona slijedi skrivenu nit new age likovnosti, što ju smješta na front postmetafizičke renovacije postmodernističkih tenzija.
U modusu plodnog spektralnog prožimanja polidimenzionalnosti kolorita, ona spaja krhotine vremenitog bivstvovanja u ozračju mitskog i kondenzira likovne elemente. Tako nastaje npr. slika " Putnik kroz dimenzije ".
Slikom " Lilith na obali mora " ona kroz unutarnju vatru linija igra likovno, kroz dijapazon spiralno - vatreno izmiješanih ploha, kroz koje se ocrtava stilizirani lik mitske žene u vatri snažnih strasti. To je " ona - Ira " !
U slici " Ples Jina i Janga " razgara se žar / vatra plavo - crveno - rumenih elemenata, zvijezda i stiliziranih likova, koji kozmički plešu neumorni slijed promjena, i to je dinamika unutarnje snage tijela / svijeta, kojem je komplementaran mir / statika u pogledu na umirenog kentaura s lirom, koji stoji u ozračju drevnosti, u zadržanom skoku, u zamuklom tonu glazbala na slici " Vrijeme kentaura ".
Tu su dominantni plavi tonusi, uopće na Krešimirinim slikama predominira snažna kontrastnost jakih boja, koje su više nego " žive ", one gore i izgaraju snagom primordijalne ekspresije.
To se očituje naročito na slici " Ples na mjesečini ", gdje se krajnje oštro kontrastiraju tamne i svjetle figure i plohe. Centralni lik boginja, koja pleše, simbolizira i " personificira " Drevnu Boginju, s kojom Krešimira druguje u svojim fantazmagoričkim, oniričkim susretima.
Na slikama žive okamenjeni fragmenti arhajske postojbine, Krešimira im podaruje " dušu ", daje im ono jivičko
( JIVA ) i to je unutarnji telos njezina slikarstva. Ona likovno renovira dah drevnosti.
Svakako, uz mnoštvo drugih slika, treba spomenuti sliku : " Gea - planetarna boginja ". Slika je ispunjena snažnim disonantnim koloritom zodijakalne simbolike, koji sa slikom " Rođenje plavog planeta " ukazuje na dubinu i doseg renovacije drevnosti. Simbolika krugova i kapi života u likovnoj konfiguraciji s panovskim licem ističe kombinaciju svjetovnog i arhajskog, sakralnog u nizanju figurativnih komponenti poganskog senzibiliteta.
Likovni svijet Krešimire Gojanović prožet je tim intenzivnim senzibilitetom duše, koja traži iskonski žar i planetarni smisao drevnosti života u ovom suvremenom desakraliziranom svijetu, u kome se tek može malo naslutiti kozmos drevne poganske duhovnosti i snagu htoničkog u čovjeku. Smatramo taj vid likovnosti vrlo značajnim u kontekstu new age likovnosti uopće.
dr. sci. Jadran Zalokar - predgovor katalogu povodom samostalne izložbe u Muzeju Prigorja, 2003.
NOVO SLIKARSKO IME
Krešmirine temperamentne, bojama obilne slike, koje će odmah podsjetiti na
najbolja iskustva ekspresionizma, dapače, čak i na "Les fauves" – ispunile su
prostor gotovo frenetičnim zračenjem.
Slikaričinu odlučnost u izrazu
pripisala bih eruptivnoj nadarenosti koja prelazi sve granice sadašnjosti i u
duhu se spaja sa velikim prethodnicima.
Slikarstvo Krešimire Gojanović, barem
u ovom trenutku, intuitivan je spoj govorenja simbolom i bojom o svemu što muči
ne samo mladoga, već uopće današnjeg čovjeka, i ne samo na ovim našim
prostorima.
Mirjana Šigir, objavljeno u "Vjesniku" 21.2.1994. – povodom samostalne izložbe u Studiu galerije Forum – iz ciklusa "Antikrist" i "Buđenje planete".
SVIJET FANTAZMAGORIJA
Krešimiru Gojanović ćemo ponajprije prepoznati po fantazmagoričnom svijetu
koji se nastanio na njenim slikama. Taj fantazmagorični svijet tvore likovi kako
antropomorfnoga, tako i biomorfnoga i zoomorfnoga podrijetla. Kažem podrijetla,
jer je te likove teško preciznije imenovati.
Naime, oni dolaze iz neobuzdanih
prostranstava autoričine svijesti, a još više podsvijesti, iz prostora oniričkih
snoviđenja. Oni bujaju i njihovu protežnost u svim pravcima nije moguće
zaustaviti, kao što nije moguće ni predvidjeti kakve će sve oblike kod tog rasta
zadobiti.
Tako su ti likovi u stvarnom ili prividnom pokretu, gradeći
lelujave ritmove, a koji poradi zaokrugljenosti te figurativnosti, plutaju
negdje prema centru slike, ne izlazeći iz njenih okvira. Ako tome dodamo i
otvoreni, žestoki kolorit akrilnih boja, i uz vidljivi grafizam, onda će nam
biti jasna količina ekspresivnosti na ovim radovima.
Tomislav Lalin, predgovor katalogu povodom samostalne izložbe "Uskrsnuće Prometeja" u Galeriji "Vladimir Nazor" Zagreb, 1994.
Ciklusi:
"Krešimira Gojanović spada među onu vrstu umjetnika, koji kroz svijet simbola
otkrivaju svoj unutarnji duhovni svijet, svijet senzualnosti, pokreta i gibanja.
Borba između dobra i zla, odmak od predviđenih normi, govore o njezinom gledanju
u budućnost, a istovremeno naglašavaju njezino vjerovanje u stvari koje trenutno
radi.
"Ples vještica" je ispovijed slobode i veselja, no istovremeno je i
degradacija svetoga u mračno, nevidljivo biće.
Krešimira spada u kategoriju
suvremenih umjetnika koji svoj izraz crpe u simbolici davnih epoha, te ujedno
bit te tajne pojašnjavaju kako sebi, tkao i drugima."
Alma Popovska-predgovor katalogu povodom izložbe "Praznik čarovnic", Galerija KUD-a France Prešeren, Ljubljana 1996.
EH, IMAGINARNOG LI KRAJOLIKA
Krešimira Gojanović posjeduje ono što zovemo nesputanom maštom, a njene plodove vješto prenosi akrilnom tehnikom na karton i platno. Primjećujemo, također, svojevrsne derivacije ekspresionističkih iskustava, vidljive ponajprije u deformaciji ljudske figura i snažnom govoru boje. Upravo boja zauzima važnu ulogu, ali i na simboličkoj razini. Ni linija nije zapostavljena, ona zajedno s plohama boja ravnopravno gradi zamišljeni svijet svemirskog krajolika.Petar Prelog, časopis "Homo volans" – Vijenac, 12.6.1996. – povodom samostalne izložbe "Svemirski cvjetovi" u Galeriji Spektar, Zagreb, 1996.
EZOTERIJSKO SLIKARSTVO KREŠIMIRE GOJANOVIĆ
U Europskom domu u Zagrebu izlagala je hrvatska umjetnica Krešimira Gojanović. Mlada i radoznala za sva istraživanja, pa i čovjekovih skrivenih potencijala, nestrpljiva u otkrivanju uspavanih, neotkrivenih mogućnosti, slikarica ima osobit senzibilitet. U duhovnom procjepu između stvarnosti i naslućenosti, ona na slikama rješava trenutne dileme. Nije stoga slučajno da je autorica za poprište svojih pitanja uzela planetu, napućivši je čudnovatim raslinjem i bićima. Simbolizam planete koji je gotovo neiscrpno vrelo, počiva na paralelnosti između nebeskog i zemaljskog poretka, u kojem postoje posebne veze između putanja nebeskih tijela i sudbine čovjeka. Polazeći od čovjeka, glavnog motiva ili središnjeg lika, Krešimira ga smješta u arabesknu površinu slike. Sav raspoloživi prostor ispunjen je simbolima, crtovljem, likovima, znakovima, obojen intenzivnim bojama. Slična simbolička suglasja sadržajno su naznačena i na razini kolora: Svaka slika doima se kao planetarna tkanica slobodne i razigrane mašte. Ipak svugdje probija ono najranije pitanje – do kada ćemo još ostati uspavani?
Marina Baričević – "Europa" – informativno glasilo Europskog doma Zagreb, povodom izložbe "Misterij tarota" u Europskom domu, Zagreb, 1998.
MOĆ ARHETIPOVA
Magijsko u čovjeku je jednako toliko staro, koliko i sam čovjek. Stoga je mistično saživjelo jedan duboki svijet u nama, čija se plodnost najradikalnije uočavala u umjetnosti. Slikarstvo Krešimira Gojanović nameće se kao okretanje u prošle egzistencije ili proricanje slijedećih života u kojima će se razvijati njezino slikarstvo.Snježana Samac, predgovor katalogu povodom samostalne izložbe "Moć arhetipova", Galerija Zvonimir, Zagreb, 2000.